Aktuelnosti

Hutba “Na kraju mjeseca zul-hidže”

Svaka zahvala pripada samo Uzvišenom Allahu, dž.š., neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, na drugove ashabe, na sve šehide, na sve evlije, na sve vakife i na sve muslimane širom svijeta.

Hvala Allahu, dž.š., na neizmjernim blagodatima koje se nalaze u mjesecu Zul-Hidždže, na blagodati Hadždža, Kurban bajrama i radosti koje on donosi sa sobom. Molim Uzvišenog Allaha, dž.š., da spoznamo Njegove blagodati dok one traju u našim životima, i molim Allaha, dž.š., da nas sačuva onog dana kada ćemo Njegove blagodati spoznati smo zato jer smo ih izgubli. Amin Ya Rabbel Alemin!

Draga i poštovana braćo, nalazimo se u posljednjem hidžretskom mjesecu, Zul-Hidždže. Za nekoliko dana nam, ako Bog da, dolazi nova 1441. hidžretska godina, koja će se u Medžlisu Islamske zajednice Kladanj obilježiti mevludskim programom, 31. augusta u džematu Brlošci.

Naše hadžije u ovim trenucima se polahko opraštaju sa svetim mjestima i vraćaju u svoju domovinu. Kolika je blagodat ukazana našim hadžijama mi nažalsot nismo svjesni. Njihove oči su vidjele i gledale Kabu, prema kojoj se svi mi u namazu okrećemo. Naše hadžije su zijaretili Pejgambera, s.a.v.s., u Medini poput ashaba u njegovom vremenu.

Šta bismo mi dali, koji smo ostali, ili do sada nikada nismo Mekku i Medinu zijaretili, da svog Pejgambera, s.a.v.s., obiđemo, da mu selam nazovemo i Fatihu pored njegovog mezara proučimo? Da udahnemo miris grada Medine, da prohodamo putem kojim su Poslanikove, a.s., mubarek noge hodile, da gledamo prostranstva koja su njegove mubarek oči gledale i da klanjamo gdje je i on klanjao? Ta sveta mjesta Allah, dž.š., je odlikovao nad ostalim mjestima, kao što je odlkovao jedne ljude nad drugima ili jedna vremena nad ostalim vremenima.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Namaz u mojoj džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama, a namaz u El-Mesdžidul-Haramu (u Mekki) bolji je od sto hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu.“

(Ahmed, Tirmizi, Tahavi,)

Još kada  dodamo i nagradu kolektivnog obavljanja namaza, u džematu, koji je dvadeset sedam puta vrijedniji, shvatit ćemo vrijednost i odlikovanost ovih svetih mjesta nad ostalim.

Sve hadžije su, u proteklim danima, najviše vremena posvetili jednom posebnom ibadetu, a to je dova. Trebamo se i mi zapitati jesmo li zapostavili dovu uopće. Odlika muslimana, pored namaza, je da Allahu stalno dove upućuje, da sa svojim Gospodarom razgovara, da se samo Njemu jadi, da samo od Njega pomoć i oprost za svoje grijehe traži, jer ako se čovjek iskreno Allahu za svoj grijeh ne pokaje, Allah, dž.š., mu njegov grijeh neće ni oprostiti.

Sve hadžije su na svetim mjestima bili u bijelim ihramima. Potpuno jednaki, kao na Sudnjem danu kada ćemo svi bez dunjalučke otmene odjeće stati pred Gospodara svoga. Hadž nas upravo tome uči. Da smo svi jednaki i da druge oko sebe jednako i s poštovanjem gledamo. Isto kako musliman svetu Kabu, prema kojoj se okreće, smatra vrijednom, tako isto se treba odnositi  i prema drugima oko sebe.

Svoga brata muslimana treba smatrati jednakim i vrijednim. Međusobno se poštovati i cijeniti. Nikoga ne ismijavati, omalovažavati zbog njegovog izgleda ili sposobnosti. Jer, Poslanik, a.s., kaže: „Veći je grijeh uvrijediti brata muslimana nego porušiti Kabu!“

U srcu muslimana ne smije zavladati egoizam. Islam nas upravo najbolje uči kako trebamo međusobno živjeti, kakve odnose između sebe trebamo imati. „Nije musliman onaj koji zalegne, a zna da njegov komšija nema šta da večera“, poručuje nam Poslanik, a.s.

Kada dovimo, dovimo i za ostalu braću, naročito za one koji su u nevolji. U svakoj upućenoj dovi za nekog drugog, melek na tvoju dovu kaže: „I tebi.“ I nije uspjeh u mijenjanju drugih, nego je uspjeh u mijenjanju sebe. Tako nam ashabi poručuju svojim primjerom. Nisu li oni od iznimno loše generacije džahila i griješnika došli do stepena onih najboljih muslimana koji su ikada kročili dunjalukom?

Mijenjajmo, draga braćo, sebe lično, a dovimo da nam Allah izmijeni stanje u društvu u kojem živimo,  jer je Allah obećao da će tako i izmjeniti stanje Ummeta. Dakle, prvo moramo urediti sebe, svoju bašču, svoju porodicu, pa će tek onda promjene nastati.

Zato se zapitajmo radimo li na tome da se naše stanje popravi. Kada sam to ja nešto korisno za svoju zajednicu uradio? Kada sam to ja, pred svojim djetetom sadaku udijelio i drugima pomogao i svoje dijete takvim odnosom naučio?

Kada sam ja, kao roditelj, pokazao svome djetetu kako treba da se odnosi prema svom babi i majci? Kada sam ja, svom djetetu dao primjer, tako što sam se ja lijepo odnosio prema svojim roditeljima, ili sam samo ljutito i drsko odgovarao kada oni nešto od mene zatraže?

Mijenjati stanje Ummeta radi se samo na jednim principu, a to je mijenjati samog sebe. Zato, draga braćo, dozovimo se sebi i posvetimo se najviše sebi i svojoj porodici. Iskoristimo ove posljednje dane ove i početak nove Hidžretske godine da sebe i svoje najbliže promijenimo. Novom Hidžretskom godinom počinje i nova mektepska nastava, pa je i to jedna prilika za promjenom. Da svoje dijete upišemo u mekteb ukoliko nismo do sada imali tu praksu, ili da svoje dijete redovnije u mekteb šaljemo!

Molim Uzvišenog Allaha, dž.š., da nam pomogne da promijenimo sebe i svoje življenje vjere na bolje. Amin Ya Rabbel Alemin!

Melis-ef. Herić, imam u džematu Stupari

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

To Top