RAMAZANSKI DERS – O nadi u kratak ili dug život

Elhamdulillahi Rabbil alemine vessalatu vesselamu ala ešrefil murseliin ve ala alihi ve sahbihi edžmeiin.

Allahov Poslanik, a.s., ukazujući na vrijednost kratke nade u život, rekao je Abdullahu b. Omeru, Allah bio zadovoljan s njime: „Kada osvaneš, ne misli da ćeš omrknuti, a kada omrkneš, ne nadaj se da ćeš osvanuti. Uzmi od života za smrt, od zdravlja za bolest, jer ti si Abdullah (Allahov rob) i ne znaš kako će te sutra zvati.

Od Alije, Allah učinio plemenitim njegovo lice, prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao : „Najviše se za vas bojim dvoga: slijeđenja prohtjeva i nade u dug život, jer slijeđenje prohtjeva odvodi od istine, a zbog nade u dug život zavoli se dunjaluk.“ Također se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: “Allah dunjaluk daje i onome koga voli i koga ne voli. Kada zavoli Svoga roba, da mu iman. Vjera ima svoje pripadnike a dunjaluk svoje, pa budite pripadnici vjere a ne dunjaluka. Uistinu, dunjaluk je na zalasku a ahiret dolazi. Vi ste u vremenu kada radite a nema obračuna. Uskoro će nastupiti dan kad će biti obračun, ali neće biti moguće djela raditi.”

Ummu Munzir, Allah je obasuo Svojom milošću, rekla je: „ Jednog predvečerja Poslanik, a.s., pogledao je ljude i rekao: „Ljudi, zar se ne stidite Allaha? Rekoše: „Zbog čega da se stidimo, Allahov Poslaniče?  Reče: „Skupljate nafaku koju nećete moći potrošiti (pojesti), žudite za onim što postići ne možete i gradite ono što ni sami nećete nastanjivati.”

Abdullah b. Sumejt, Allah ga obasuo Svojom milošću, veli: „Čuo sam svog oca kada je rekao: „Ti koji si se zavarao svojim zdravljem, zar nikad nisi vidio da je neko umro zdrav? Ti koga je odgađanje kazne zavaralo, zar nikad nisi vidio da su ljudi nespremni kažnjeni? Kada bi razmislio o svom životu, zaboravio bi ranija uživanja. Zar se zdravljem zavaravate? Zar time što niste kažnjeni se poigravate? Da li ste od smrti sigurni? Ili se Meleku smrti suprostaviti hoćete? Uistinu, kada Melek smrti dođe, tvoje bogatstvo i družina spriječit  ga neće. Zar ne znaš da je smrtna agonija teška, da je to vrijeme kajanja za počinjenim grijesima. Nakon svega reći će se: „Neka se Allah smiluje onome ko je radio za život poslije smrti, neka se Allah smiluje onome ko je brinuo o tome prije nego mu je smrt došla.“

Ebu Zekerijja et-Tejmi, Allah ga obasuo Svojom milošću, veli: „Jednom prilikom kod Kabe Sulejman b. Abdu-l-Melik našao je kamen na kojem je nešto pisalo. Tražio je nekoga da mu to pročita, i doveden je Vehb b. Munebbih. Na kamenu je pisalo: ‘Sine Ademov, kada bi vidio koliko ti je malo od života ostalo, ne bi se puno nadao, dobra djela bi više radio i svoju pohlepu bi obuzdao. Ako danas budeš griješio, sutra ćeš se kajati, tvoja porodica i prijatelji napustit će te. Otac i rodbina napustit će te. Djeca i tazbina, i oni će te napustiti. Nećeš moći na dunjaluk vratiti se, niti dobra djela povećati, zato radi za Sudnji dan prije kajanja i velike tuge’. Kada mu je to pročitao Sulejman je gorko zaplakao. Omer b. Abdu-l-Aziz, Allah ga obasuo Svojom milošću, rekao je u jednoj svojoj hutbi: „Dunjaluk, nije kuća boravka. To je kuća kojoj je Allah propisao prolaznost, a njenim stanovnicima  preseljenje. Neka vaš odlazak s dunjaluka bude lijep, najljepši što možete da pripremite. Opskrbite se, a najbolja je opskrba bogobojaznost, dunjaluk je kao sjenka hlada, povuče se i nestane. Čovjek se bori za dunjaluk, bezbrižan je, i odjednom mu Allah Svojim kaderom oduzme život, i tako mu oduzme sve, a sve što je imao i gradio ostavi drugima. Uistinu dunjaluk ne donosi radosti koliko donosi tuge, i kada obraduje, uslijedi dugo tugovanje.

Znaj da postoje dva glavna razloga koji čovjeku ulijevaju lažnu nadu u dug život a to su: privrženost ovom svijetu i neznanje.

Privrženost prema dunjaluku ogleda se u opuštenosti na njemu, upražnjavanju strasti i naslađivanje njima i sl. Srcu je teško odvojiti se od njega, pa i ne razmišlja o smrti koja ga odvaja od dunjaluka, a sve što čovjek ne voli odbija od sebe. Čovjek voli maštati i uvijek nastoji maštati o onome što mu odgovara, u ovom slučaju to je boravak na dunjaluku. Stalo razmišlja o tome, naravno, i o onome što podrazumijeva boravak na dunjaluku: imetak, porodica, imanje, prijatelji, stoka i dr. Takvo srce samo o tome razmišlja. Zaboravi na smrt i na to koliko je blizu. Ako nekada i pomisli na smrt i da bi se trebao spremiti za nju, odgodi razmišljanje o tome i pokajanje i sam sebi obeća da će se pokajati kad bude stariji, jer dani su pred njim. Kad bude stariji ponovo to odgodi pod izgovorom da će se pokajati kad ostari. Kad čovjek ostari, kaže sam sebi: „Samo da završim ovu kuću, da izgradim ovaj imetak, ili dok se vratim s ovog puta, ili dok odgojim još ovo dijete, zbrinem ga i kuću mu napravim, ili dok savladam još ovog neprijatelja“. I sve tako odgađa, i kad god hoće završiti jedan posao, na njega se nadoveže drugih deset. Tako dan za danom, posao za poslom, svaki povlači drugi, odnosno druge poslove, dok ga smrt ne iznenadi, i tada nastupi dugotrajno kajanje. Većina ljudi uđe u Džehennem zbog riječi “kasnije ću“. Jadnik koji odgađa ne zna da ono zbog čega je odgodio tevbu danas, s njim je i sutra, odgađanjem samo produbljuje taj osjećaj i jača ga. Misli da će onaj koji se upusti u gomilanje i čuvanje dunjaluka nekada imati slobodnog vremena? To je nemoguće, od dunjaluka se odmori samo onaj ko ga odbaci. Razlog svim tim pustim nadama jeste ljubav prema dunjaluku, opuštenost na njemu i zaborav na Poslanikove riječi: “Voli koga hoćeš, znaj da ćeš ga ostaviti.“

Što se tiče neznanja ono se ogledaju u tome da se čovjek zavara svojom mladosti, pa mu se smrt čini dalekom. Kada bi taj koji je u nemaru razmislio i shvatio da smrt nema određeno vrijeme: mladost, starost, srednjovječnost, ljeto, zimu, jesen, proljeće, noć, dan, ozbiljnije bi to shvatio i pripremio se za nju. Međutim, neznanje o tome i ljubav prema dunjaluku naveli su ga na duga nadanja i na to da smrt ne vidi bliskom.

Takav uvijek misli da će smrt biti oko njega, a da njega neće zadesiti i njemu se neće dogoditi. Takav uvijek misli da će ispraćati dženaze, a da njegova neće ispraćena biti, jer je on to često radio i na smrt drugih navikao. Ali na svoju smrt nije navikao, a i nezamislivo je da se navikne na nju jer se nije dogodila, a kada se dogodi, bit će to odjednom, prvi i zadnji put. Sada kada znaš da je razlog dugim nadama neznanje i ljubav za dunjalukom, lijek je u otklanjanju uzroka. Neznanje se otklanja trezvenim razmišljanjem prisutnog srca i slušanjem savršene mudrosti čistim srcem. Ljubav prema dunjaluku teško je odstraniti iz srca. To je neizlječiva bolest kojoj nisu uspjeli naći lijeka ni u prvim generacijama ni u nasljednicima. Jedini lijek za to jeste čvrsto vjerovanje u Kijametski dan i u sve što će se dogoditi u tom danu od strašnog kažnjavanja i obilnog nagrađivanja.

Što je uvjerenje čvršće, ljubav prema dunjaluku  biva manja, jer ljubav prema vrijednom potiskuje ljubav prema prezrenom. Kada uvidi bezvrijednost dunjaluka i skupocjenosti ahireta, na dunjaluk neće obraćati pažnju, makar mu dali vlast od istoka do zapada. Kako onda treba biti kada mu je dato od dunjaluka malo, i to pomućeno i s raznim poteškoćama. Kako može da mu uđe  u srce i ukorijeni se ako vjeruje u ahiret.

Molimo Allaha da nam pokaže dunjaluk onakvim kakvim su ga vidjeli Njegovi dobri robovi. Najefikasniji način za shvatanje blizine smrti srcem jeste razmišljanje o smrti svojih drugova i onih koji su mu slični, kako ih je smrt iznenadila, a da nisu ni računali na nju. Ko je od njih bio spreman veliku je nagradu dobio, a ko je bio nespreman, zavaran dugim nadama, propao je. Neka svaki čovjek razmisli o svemu što dolazi nakon smrti, boravku u kaburu i konačnom obračunu na Sudnjem danu. Ovakve misli i razmišljanja vraćaju srcu razmišljanje o smrti i podstiču na pripremu za smrt.

Hasan el Basri, Allah ga obasuo Svojom milošću, rekao je: „Nema rahatluka za vjernika dok se ne sretne sa Allahom. Kome rahatluk bude susret sa Allahom, dan smrti bit će za njega dan radosti, veselja, sigurnosti, ponosa i počasti.

Požurimo učiniti što više dobra, iskreno se pokajati, popraviti svoje stanje kako bismo pred Uzvišenog došli sretni i radosni. Vrijeme je dragocjeno a vrlo brzo prolazi, evo kao i naš dragi ramazan, tek što je počeo a već se završava. Izvucimo pouku dok još imamo vremena, ne znamo koliko ga imamo, Allah vam dao svako dobro.

Bismillahirrahmanirrahim

Vel asr, Innel insaane lefii husr. Illelleziine amenuu ve amiluussaalihati ve tavasav bil hakki ve tevasav bissabri.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Tako mi vremena, čovjek doista gubi. Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima preporučuju istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Hata Čamdžić, koordinatorica Odjela za brak i porodicu

Također pogledajte

Instrukcija za bajram-namaz

Ovogodišnji Kurban-bajram je u utorak, 20.7.2021. godine.  Salavat i ezan za sabah-namaz počet će se …